Puno ljudi već tradicionalno kuha na plin. U zadnje vrijeme sve se češće ta tehnologija globalno spominje u kontekstu štetnosti za zdravlje. O tome što se sve događa našem zdravlju i atmosferi u kojoj kuhamo razgovarali smo s britanskim stručnjakom dr. Aidanom Farrowom, počasnim znanstvenim suradnikom Sveučilišta u Exeteru, članom Instituta za upravljanje kakvoćom zraka (Institute of Air Quality Management, MIAQM) i Ustanove za znanost okoliša (Institution of Environmental Sciences, MIES) te višim znanstvenikom Greenpeaceovog Znanstvenog odsjeka na Sveučilištu u Exeteru.
Što nas je dovelo do spoznaje da kuhanje na plin šteti zdravlju, što kaže znanost?
U usporedbi s krutim gorivima, fosilni plin se doima kao da gori ‘čišće’. Vidljivih znakova onečišćenja je malo, ali to ne znači da onečišćenja nema. Kada sagorijevamo bilo koje gorivo, dušikov dioksid (NO2) se emitira u atmosferu, uzrokujući onečišćenje. Ugljik u gorivu se pak može pretvoriti u ugljikov monoksid i formaldehid. Usto se iz plamena oslobađaju lebdeće čestice, a plin je izvor i drugih onečišćujućih tvari.
Plin je mješavina kemijskih spojeva – većinom se sastoji od metana, ali sadrži i druge spojeve. Znanstvenici su nedavno otkrili da plin može sadržavati i onečišćujuću tvar benzen koji uzrokuje rak, a koji završi u našim domovima. Znanstvenici instituta PSE Healthy Energy uzeli su stotine uzoraka plina i pronašli benzen u 97% njih diljem Sjeverne Amerike.
Zašto je dušikov dioksid opasan za ljudsko zdravlje? Što se može dogoditi ako se svakodnevno izlažemo razinama višima od dopuštene?
Znanstvenici koji proučavaju dušikov dioksid i zdravlje povezuju izloženost tom plinu s nizom zdravstvenih tegoba, pa i preranom smrti. Tegobe povezane s dušikovim dioksidom uključuju astmu, infekcije dišnog sustava, pogoršanje alergijskih reakcija, rak pluća i moždani udar. Povezanost s astmom posebno je važna za zdravlje djece i može dovesti do gubitka mnogih godina života u zdravlju.
Postoje li preporučene ili zakonom ograničene razine izloženosti dušikovom dioksidu u EU?
Europska unija postavila je standarde izloženosti dušikovom dioksidu, ali su nakon najnovijih znanstvenih otkrića vezanih uz zdravstvene rizike oni postali zastarjeli. Ti su standardi daleko manje rigorozni od preporuka Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Ove je godine Europski parlament donio sporazum kojim se ti standardi moraju postrožiti do 2030. godine. Nova bi se pravila tako uskladila s preporukama SZO-a za kratkoročnu izloženost dušikovom dioksidu. No prosječno ograničenje izloženosti bi na godišnjoj razini ostalo mnogo više od preporuke SZO-a. Godišnji prosjek u EU za NO2 iznosi 40 µg/m3, a do 2030. bit će smanjen na 20 µg/m3. Smjernice SZO-a, međutim, preporučuju 10 µg/m3. Povrh toga, za neke se zemlje i regije u EU-u očekuje da će imati mogućnost odgode provedbe novih pravila.
Postoji li znanstveno istraživanje koje uspoređuje plinska kuhala s električnima i, ako postoji, koja su saznanja?
Da, postoji nekoliko istraživanja koja su se bavila plinskim i električnim kuhalima. Uglavnom su usredotočena na dušikov dioksid. Jedno veće istraživanje, koje su provele organizacije naziva CLASP i European Public Health Alliance (Europski savez za javno zdravstvo), pokazalo je da su prosječne koncentracije dušikovog dioksida u domovima koji kuhaju na plin gotovo dvostruko više od onih u domovima koji rabe električna kuhala. Osim toga, da kućanstva koja kuhaju na plin vjerojatno krše ograničenja postavljena od SZO-a i EU, a koja se tiču zaštite kakvoće zraka. Ograničenja za NO2 u smjernicama SZO-a na razini jednog sata tako prekorači 22 posto kućanstava u Slovačkoj, pa sve do 77 posto kućanstava u Španjolskoj. Kućanstva koja kuhaju na struju ne prekoračuju ovo ograničenje.
Ove je godine jedno istraživanje u New Yorku pratilo kakvoću zraka u kućanstvima koja su s plina prešla na kuhanje na struju. Pokazalo se da je taj prelazak srezao koncentracije dušikovog dioksida u kućanstvu, što dovodi i do poboljšanja zdravlja ukućana.
Utječu li plinska kuhala na zrak u atmosferi i kako?
Utječu, itekako. Naši domovi nisu hermetički zatvorene kutije, tako da plinovi i onečišćujuće tvari koje ispuštamo u zatvorenom prostoru završe u vanjskom okolišu. No nepovoljan utjecaj fosilnog plina počinje daleko prije nego što stigne u naše kuhinje. Tu mislim na curenja i ispuštanja tvari koje onečišćuju zrak i stakleničkih plinova duž cijelog opskrbnog lanca fosilnim gorivima, od bušotina preko cjevovoda i spremišta do postrojenja za preradu. Smanjenje odnosno postupno ukidanje cjelokupnog plinskog sustava jedini je način da se drastično smanji nepovoljan utjecaj na vanjski okoliš.
Što biste preporučili ljudima koji trenutno kuhaju na plin? Koji je najbolji način da se zaštite?
Sagorijevanje plina uvijek će onečišćavati zrak, ali mogu se poduzeti neki jednostavni koraci u dobrom smjeru, čak i kad se ne možete odmah prebaciti na kuhanje na struju. Jedan od vjerojatno najboljih načina da se smanje koncentracije i izloženost jest provjetravanje prostorija. U većini slučajeva vanjski je zrak čišći, pa otvorite prozore da zrak struji, uključite napu s ventilatorom ako je imate i pobrinite se da redovito mijenjate filtre. Želite li kuhati bez plina, prebacite se na električna ili indukcijska kuhala. To je mnogo bolje rješenje za vaše zdravlje i zdravlje našeg planeta. Za takvu promjenu treba nam podrška što većeg broja ljudi.
Dr. Aidan Farrow je počasni znanstveni suradnik pri Sveučilištu u Exeteru, član Instituta za upravljanje kakvoćom zraka (Institute of Air Quality Management, MIAQM) i Ustanove za znanost okoliša (Institution of Environmental Sciences, MIES) te viši znanstvenik pri Greenpeaceu International. Aidan je studirao geoznanost okoliša pri Sveučilištu u Edinburghu, a doktorirao iz geografskih znanosti (klimatsko modeliranje) na Sveučilištu u Bristolu. Područjem kakvoće zraka počeo se baviti 2013. kao postdoktorand pri Sveučilištu u Hertfordshireu. 2016. postao je savjetnikom u tvrtki Air Quality Consultants Ltd, a zatim se pridružio Greenpeaceovim znanstvenim laboratorijima pri Sveučilištu u Exeteru 2018. U suradnji s Greenpeaceom daje znanstvene savjete i analitičku podršku Greenpeaceovim uredima diljem svijeta. Bavi se istraživanjem onečišćenja atmosfere, njegovim uzrocima i štetnim utjecajem na zdravlje, kombinirajući terenski rad i laboratorijska mjerenja, numeričko modeliranje i daljinsko očitavanje.